Logoped u vrtiću
Logoped je stručnjak edukacijsko-rehabilitacijskog profila koji radi na otklanjanju poteškoća govorno-glasovne komunikacije, te poteškoća čitanja i pisanja. Logoped se bavi prevencijom, otkrivanjem, dijagnosticiranjem i terapijskim radom.
Najčešći poremećaji koji zahtijevaju stručnu pomoć logopeda su: poremećaj izgovora glasova, disartrije, posebne jezične teškoće, poremećaj čitanja i pisanja, usporeni razvoj govora, nedovoljno razvijen govor, poremećaji ritma i tempa govora, disfazije i afazije dječje dobi.
Najveći dio navedenih poremećaja nastaje u najranijem djetinjstvu, pa je od iznimne važnosti pružanje logopedske pomoći upravo u tom periodu. Zbog toga je bitno da stručnu pomoć logopeda mogu dobiti djeca koja polaze dječji vrtić.
Logoped u dječjem vrtiću najveći dio svojeg rada provodi u neposrednom radu s djecom u vidu: preventivnog pregleda rizičnog djeteta, trijažnog pregleda djece, provođenja dijagnostičkog postupka, terapijskog rada na otklanjanju poteškoća, suradnje sa roditeljima i odgojiteljima, te edukacije roditelja i odgojitelja.
Neposredni terapijski rad sa djecom provodi se individualno. U radu sa djetetom poštuju se sve posebnosti, navike i mogućnosti djeteta. Otkrivaju se djetetovi unutarnji potencijali te iskorištavaju najbolji psihofizički faktori kako bi logopedske vježbe bile što kvalitetnije i uspješnije.
Logopedski tretman djece u predškolskom periodu je nezamisliv bez uključivanja roditelja u terapijski postupak te nastavak rada sa djetetom u obiteljskom domu. Zbog toga je jako bitno upoznati roditelje sa vrstom i stupnjem poteškoće, te ih poučavati u konkretnim terapijskim postupcima kako bi što realnije prihvatili poteškoću svoga djeteta.
Osim neposrednog rada s djetetom logoped u vrtiću ima i neke druge obaveze kao što su sudjelovanje u provođenju inicijalnih intervjua vezanih za primitak nove djece u vrtić, sudjelovanje u izradi godišnjeg plana i programa te godišnjeg izvješća vrtića.
Poremećaji u razvoju govora često imaju kompleksnu sliku koja zahtijeva i kompleksan pristup. Dijagnosticiranje je otežano naročito ako postoje i neki drugi poremećaji. To zahtijeva mišljenje tima stručnjaka pa se takva djeca moraju uputiti na dijagnostiku u druge ustanove.
Rezultati rada na otklanjanu poteškoća nisu uvijek brzo vidljivi i zahtijevaju veliko strpljenje i podršku roditelja.